Brojimo posljednje dana mjeseca studenoga pa smo i mi pokušali brojati i glasom i na prste i prepoznavanjem znamenki.

Nekome to ide bolje, nekome slabije nekome nikako. No, to je posve u redu, sa četiri ili pet godina mi to uopće i ne moramo znati ni razumjeti.

Mi samo eksperimentiramo. I zapravo razgibavamo svoje govorne organe kao i disanje, sve što inače automatski sudjeluje u govoru i mi o tome ni ne razmišljamo.

Dosta smo si u tome pomagali izgovarajući jako teške riječi npr. branilaštvo, iseljeništvo, modernizam, subjektivizam, teatralnost, prohodnost, marikultura....

Za nas djecu igra je najvažnija. Čudesna. Učimo kroz igru.

Porazgovarali smo o najdražim igrama i igračkama, ali i o najdražem nam društvu za igru. 

Tom smo se prilikom dotaknuli i urednosti: Mladen Kušec: Želim biti uredan...

Baš smo bili vrijedni i veseli! Tako nam je uvijek u našoj Knjižnici!