Evo nas Slovkića opet na djelu u našu veselu subotu u Knjižnici na duploj radionici.

Danas je s nama bila teta Tamara, studentica završne godine na smjeru Pedagogije.

Nismo je se uopće uplašili. A ona nas je tiho i milo promatrala, i bila je dobra - ako bi lopta doletjela do nje ona bi ju nam ljubazno vratila.

Našoj teti se činilo da smo mi malo pospani i umrtvljeni pa smo druženje započeli istezanjem tijela, pa fonteskom ritmikom potom govornom gimnastikom (posebno jačanje jezične pokretljivosti). Tu su bile i vježbe za naše dlanove i posebno za prstiće da nam se i iz periferije potakne cirkulacija.

O, živnuli smo. No, možda i zato što smo igrali naše žabe i rode (lovice). Lako nam je onda bilo prepoznavati likove na sličicama i utvrđivati koje se dvije riječi rimuju. Istina, i zapinjali smo...kako se to ne rimuju puh i rep?

Zatim smo radili opće predvježbe za izgovor glasova, a posebno prihe vježbe ponavljanja  riječi  - predvježbe za glas R. Kako u grupi imamo onih koji govore tzv. stražnje R birali smo riječi u kojima je glas R u suglasničkoj skupini: SR, ZR.

Tako se je približilo i vrijeme za vašu slobodnu igru u kojoj pronjuškamo i igraonicu naše Knjižnice u potrazi za izazovima ili već imamo omiljene.

Teta Taja za to vrijeme očisti stol i pripremi naš piknik....jeeeee! 

Nakon piknika smo malo učili broj tri - prepoznavati ga, mehanički brojati, spajati kvadratiće u kojemu su bila po tri predmeta ili tri životinje s brojem 3 u sredini radnog listića. I na kraju smo ga ispisivali. Nama nekima baš i nije išlo. Imamo još vremena razvijati sposobnost za te fine pokretiće.

Onda smo imali prezanimljivi dio! Mislili smo da bi teta Tamara koja nas gleda mogla biti roda (baš je visoka i vitka)  u našoj igri lovice žaba i rode, no dogodilo se nešto drugo. Teta Taja je donijela iz Zagreba punilo za naše posudice za puhanje balončića od sapunice. Nastao je pravi rat! Puhali smo, puhali....stotine ih je bilo. Manji, veći...u duginim bojama. Čak su neko vrijeme stajali na tepihu, ne znamo što bi teta Bojana koja uređuje našu Knjižnicu rekla na to. Pssst! Nemojte joj reći.

I za kraj smo sjeli opet za stol dobili svoje lizalice od bombona pakirane kao stick za usne. Baš cool! I teta nas je pitala što nas čini sretnim...bilo je tu nogometa, putovanja s obitelji na more, druženja s tatom u lovu....novih legića....