Na ovogodišnjem natječaju za kazališni humoristični tekst, koji je naša knjižnica provela u sklopu osme Kešnerijade, drugu je nagradu dobio Franjo Oreški iz Pribislavca nadomak Čakovca za autorski tekst „Pismo“. To ga je iznenadilo i oduševilo: „Nažalost, nisam mogao doći na kajkavske dane u Ludbreg jer sam bio na liječenju. Čuo sam od prijateljice iz Krapine za taj natječaj te poslao tri rada. Doista se osjećam kao pobjednik jer će šest najboljih radova biti objavljeno u posebnom izdanju e-knjige 'Kešnerovi meštri smeha' što će ih učiniti dostupnima širokoj publici, a tekst ne može živjeti bez publike.“


Baš je tako i s našim kajkavskim narječjem, smatra Franjo Oreški – živo je ako se njime služimo ne samo u privatnoj komunikaciji nego i u umjetničkom izražavanju. On ponajprije piše na kajkavskome, na jeziku na kojem i misli, ali svoje prozne i dramske tekstove prevodi i na standardni jezik što je vrlo zahtjevan posao, osobito kad je riječ o frazemima i lokalnim specifičnostima. Tekst nastavlja živjeti u čitateljima i kazališnoj publici pa je uvijek otvoren adaptacijama, ističe.
Na mene nejte računati Franje Oreškog 1 1Franjo Oreški vodi Dramsku diletantsku družinu KUD-a Kaštel iz Pribislavca, piše, režira i glumi, te je vrlo aktivan u kazališnom amaterizmu; surađuje s više od stotinu društava iz cijele Hrvatske, a na godinu odgleda i tristotinjak amaterskih predstava. „Tradicija kulturno-umjetničkih udruga u Pribislavcu potječe još iz 1921., rad našega društva prekidale su povijesne, uglavnom ratne okolnosti. Posljednji je put obnovljeno 1998. i od tada kontinuirano djeluje, a u njegovu sastavu i Dramska diletantska družina od godine 2000. U doba korone rad nije zamro, samo smo se prilagodili okolnostima i priređivali u organizacijskom smislu manje zahtjevne komade poput monodrama, a na smotre i susrete slali svoje videomaterijale“, vedro i s ponosom govori Franjo o pribislavskom društvu te nastavlja: „Nedavno smo se svi napokon sastali uživo nakon 16 mjeseci posebnih uvjeta rada i dovoljno nas je i za folklorne i za dramske nastupe! Kulturni amaterizam vrlo je razvijen u Međimurskoj županiji tako da svake godine na županijskoj smotri bude od 20 do 30 predstava. U takvoj konkurenciji morate raditi kvalitetno. Naša je družina četiri puta bila najbolja na županijskoj smotri te je predstavljala Međimurje na državnoj smotri dramskih kazališnih amatera u organizaciji Hrvatskoga sabora kulture.“
Dramska diletantska družina KUD-a Kaštel na pozornicu postavlja djela dramskih pisaca - Kerstnera, Mujičića, Senkera, Škrabe, Marijane Nola, Matešića, Dominija, Becketta, te autora amatera, za nju piše i Franjo Oreški, mahom naravno na kajkavskome narječju. Na taj način kajkavski zuji, zveči, zvoni, zvuči u Pribislavcu, u Međimurju, diljem Hrvatske, ali i u inozemstvu jer surađuju s Hrvatskom maticom iseljenika, a kulturnu suradnju šire i u obližnju Mađarsku i Sloveniju. Tako je na međunarodnome festivalu u slovenskim Pečarovcima 2019. Franjo proglašen najboljim glumcem, a 2020. njegova kći Aleksandra Belec proglašena je najboljom glumicom. Cijeloj je njegovoj obitelji Kaštel i kulturni amaterizam u srcu, a Franjo još od 2002. većinu vikenda tijekom godine provede gledajući predstave diljem Hrvatske. Taj mu je ritam nedostajao tijekom pandemije.
„Pišem o najrazličitijih temama, uvijek životnim, svakidašnjim, o odnosima među ljudima, između mladih i starih naraštaja, o unutarnjim sukobima, o ljubavnim trokutima“, kaže Franjo. I njegovo nagrađeno „Pismo“ pokreće – ljubav. U stilu vodvilja nepotpisano ljubavno pismo izaziva zaplet jer svatko od aktera misli da je upravo njemu namijenjeno, sve dok napokon ne stigne do pravog adresata. „Ljudi su željni susreta i druženja više nego ikad prije. Nastojim na pozornicu prenijeti iz života ono bitno, na sažet, dinamičan, usredotočen način. I vrijeme koje sam nedavno proveo u bolnici, i cijelo ovo koronavrijeme nastojao sam iskoristiti za učenje, sudjelovao sam na online seminarima, i puno, puno pisao – meni je to najvažnija sporedna stvar u životu!“ zaključuje Franjo Oreški.

Gordana Lovrečić